Nedavno objavljena nova knjiga Arona Albaharija, našeg člana, autora brojnih izdanja sa jevrejskom tematikom, „Jevreji i jevrejski hramovi Elefantine i Leontopolisa u antičkom Egiptu“, govori o do sada retko pomenutoj temi na srpskom jeziku, o životu Jevreja na ostrvu Elefantina u Egiptu, u vremenu od 7. do 4. veka pre nove ere, kao i na prostoru antičkog egipatskog grada Leontopolisa, u centralnom delu delte Nila (od 2. do 1. vek pre nove ere), gde su Jevreji podigli i svoja dva molitvena hrama.

Početni pasus knjige uvodi nas u temu njegovog dela.

“Istorija jevrejskog prisustva i života u Egiptu poznaje četiri vremenska razdoblja, četiri perioda kada su određene istorijske okolnosti učinile da se Jevreji u većem broju nasele i nastane u Egiptu….”

U prvom delu knjige upoznajemo se sa delom arhiva od ukupno 175 papirusa sa ostrva Elefantina u kojima se vrlo precizno, datumom, mestom, punim imenom svedoka i zapisničara, navode razne privatne, poslovne i životne okolnosti tamošnjih Jevreja koje se ovim dokumentima uređuju i regulišu. Pa tako pitanja venčanja, bračnih ugovora, pravosnažnosti braka između Jevreja i nejevreja, odnosa roditelja i dece, starateljstva, usvojenja, statusa ili oslobađanja robova…ali i pitanja imovine, poseda, prodaja, dodele prava na svojinu, na gradnju, pitanja nasleđa, kredita, poklona, preporuka za pomoć, posudbi žita.

Svakako je interesantna i kolekcija dokumenata pod imenom „Mibtahijina arhiva“ koja daje brojne podatke iz života ove poduzetne poslovne žene – Jevrejke, u rasponu dužem od 60 godina, iz perioda tri generacije njene porodice (od 471. do 410. godine p.n.e.). Ona spada u red prvih žena Jevrejki o kojoj postoje brojni pisani lični i poslovni podaci, a da oni nisu Biblijski.

Među dokumentima koja posebno privlače pažnju su i ona koja se odnose na verska i politička pitanja iz kojih se pobliže upoznajemo i sa tim vidom života i statusa tamošnjih Jevreja….Pismo o načinu proslave Pesaha, peticije i preporuke za rekonstrukciju i obnovu jevrejskog hrama, izveštaj o zatvaranju jevrejskih vođa, o sukobu sa vlastima i molba za pomoć, pismo pomoći za dvojicu dobročinitelja, i tako dalje.

Kao posebno poglavlje daju se i brojne tehničke ali i istorijske informacije o samom jevrejskom hramu na Elefantini, o okolnostima njegove gradnje, njegovim poslužiteljima, njegovom rušenju od strane Egipčana, ali i istrajnosti tamošnjih Jevreja da obezbede njegovu obnovu i ponovno dizanje. Tu je i poglavlje o ostrakonima – glinenim pločama, među kojima je posebno zanimljiv onaj koji daje detaljan opis i upute o načinu obaveznog praznovanja šabata – tzv. „Šabatni ostrakon“.

U poslednjem poglavlju, osim samog prikaza gradnje jevrejskog hrama u gradu Leontopolis i njegovih tehničkih karakteristika, te okolnosti jevrejskog naseljavanja na ovom prostoru, posebno su zanimljive informacije koje se odnose na istorijski prikaz političkih prilika ne samo u Egiptu, već i u jevrejskoj domovini Judeji, sa posebnim osvrtom na okolnosti rivaliteta među samim Jevrejima – pojedinim svešteničkim porodicama, političkim strujama i vladarima koji su pod uticajima suprotstavljenih carstav, susjeda Judeje – Ptolomeja u Egiptu i Seleukida u Siriji.

Knjigu je štampao „Službeni glasnik“