Dvadesetog oktobra 1944. godine oslobođen je Beograd.

Samo dva dana kasnije, 22. oktobra, obnovljen je rad Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.

Skromnom komemoracijom u utorak 20. oktobra, okupljeni članovi jevrejske zajednice u Beogradu položili su venac ispred spomenika žrtvama Holokausta "Menora u plamenu", rad vajara Nandora Glida. Spomenik postavljen 1990. godine, na dorćolskoj obali Dunava, opominje i čuva uspomenu na brojne jevrejske žrtve.

Nije lako sećati se, zaboravu nema mesta, snažna je obaveza da se čuva i gradi i zajednica.Tako je to bilo pre 76 godina. Tako je i danas.

Pune tri i po godine Beograd je bio u rukama nemačkog okupatora. Bombardovan, rušen, paljen, pljačkan, svaki dan tokom okupacije Beograd je bio svedok mučenja, zlostavljanja i ubijanja njegovih nevinih građana.

U Beogradu je pre rata bilo oko dvanaest hiljada Jevreja. Živeli su na Dorćolu, Vračaru, Terazijama, Senjaku, Zvezdari i tako redom. Već na samom početku rata postali su žrtve. Hapšeni, slati su u logore u gradu. Oko 90 % Jevreja je stradalo u logorima Beograda (Banjica, Topovske šupe, Sajmište, Jabuka kraj Pačeva). Masovna grobnica u Jajincima jedan je od svedoka strahote.

Malo je onih koji su ostali živi i koji su svedoci onoga što se dešavalo tokom godina okupacije. Dočekali su oslobođenje i dočekali su da se 22. oktobra obnovi rad Saveza jevrejskih opstina, na čelu sa dr  Fridrihom Popsom.

Vrlo brzo, već početkom meseca decembra, obnovljen je rad Jevrejske opštine Beograd. Nekada dve samostalne jevrejske zajednice sefardska i aškenaska spojile su se u jednu jedinstvenu na čelu sa dr Žakom Konfinom.

Saša Jinker, predsednik i Branka Pavlović, potpredsednica JO Beograd položili su venac. Davor Salom, član Veća JOB je u ime prisutnih izgovorio reči sećanja, reči zaveta. Beogradska jevrejska zajednica je prošla kroz godine najstrašnije tragedije. Zajednica je, zahvaljujući Popsu, Konfinu, Vajsu, Kadelburgu, Štajneru, Leviju, i mnogim drugima, obnovila svoj rad u oslobođenom belom gradu na obali Dunava i Save.

Zajednicu nove generacije čuvaju i dalje izgrađuju.

Molitva koju je izgovorio rabin Isak Asiel opominje da je sećanje naša obaveza i da zaboravu mesta nema.