Jevrejski  kalendar ima 12 meseci sa 353, 354 ili 355 dana u običnoj godini, ili 383, 384 ili 385 dana u prestupnoj godini. Jedan mesec od 30 dana dodaje se svake treće, šeste, osme, jedanaeste, četrnaeste, sedamnaeste i devetnaeste godine. To je lunarni ciklus (mahzor alevana) od 19 godina, koji se još naziva mahzor katan (mali ciklus). Postoji i solarni ciklus od 28 godina, koji se naziva mahzor gadol (veliki ciklus) ili Mahzor ahama (sunčev ciklus).

Kalendarski meseci mogu biti puni (male) od 30 dana ili manjkavi (haser) od 29 dana. Nisan, sivan, av, tišri i ševat su uvek puni meseci. Ijar, tamuz, elul, tevet i adar, uvek su manjkavi meseci. Ako je godina prestupna, onda prvi adar ima 30, a drugi adar (veadar) 29 dana. Hešvan i kislev imaju 29 ili 30 dana. Razlika u broju dana u godini nastaje uvek u  prvih šest meseci, tj. od Roš Ašana do Jom kipura. Od prvog nisana do nove godine uvek ima 177 dana.

Meseci se počinju brojati od meseca nisana u proleće, a godine od meseca tišrija u jesen. Nisan je značajan mesec, jer su se u tom mesecu Jevreji oslobodili egipatskog ropstva, a time faktički i počinje istorija Jevreja i zato u Bibliji stoji: „Ovaj mesec neka vam bude početak meseci, neka vam bude prvi mesec u godini.“ (II knj. Mojsijeva gl. 12,2). Međutim, još od prastarih dana, građanska godina je počinjala u jesen, u vreme oranja, sejanja i završetka žetve i ona se nije promenila. Po usmenom predanju, godine se broje od postanka sveta, a svet je stvoren u sedmom mesecu (tišri).

Kalendarski mesec počinje pojavom mladog Meseca, koji postaje vidljiv oko šest sati posle rađanja (molad). Poput drugih antičkih naroda, koji su živeli u pustinji i stari Jevreji su dane računali od večeri do večeri. Verovatno zato što su se zbog velikih vrućina glavne aktivnosti  obavljale noću. „I bi veče i bi jutro, dan prvi.“ (Prva knj.Mojsijeva gl. 1, 5). Po tom principu dan počinje posle zalaska sunca kada tri zvezde osrednje veličine postanu vidljive. Međutim, kalendarski dan od 24 sata počinje uvek u 18 časova. Neki praznici iz religioznih, higijenskih i praktičnih razloga, ne smeju se svetkovati u određene dane sedmice: Jom kipur ne može biti u petak ili u nedelju, Roš Ašana u nedelju, sredu ili petak, Ošana raba u subotu. To se reguliše tako što pojedini meseci, prema potrebi imaju 29 ili 30 dana.

U početku, Jevreji nisu imali jedinstveni sistem brojanja godina, One su se računale od nekog važnog istorijskog događaja, od neke izuzetne prirodne pojave, katastrofalnog zemljotresa, naročito uspele žetve i sl.

Jevrejski kalendar, prema tradiciji, počinje 3760. godine p.n.e., tj. od postanka sveta. Ta godina je dobijena na osnovu usmenog predanja, sabiranjem godina starosti pojedinih razdoblja i pojedinih ličnosti koje spominje Biblija (npr. Adam je imao 130 godina kada mu se rodio sin Set, Set je imao 105 godina kada mu se rodio sin Enoh itd.). Prema tome, ako gregorijanskoj kalendarskoj godini dodamo 3760, dobićemo jevrejsku kalendarsku godinu. Napr. 1996+3760=5756.

Stari narodi nazivali su svoje mesece imenima bogova: januar po dvoglavom bogu Janus, mart po bogu rata Marsu, itd. Pre vavilonskog ropstva jevrejski meseci nisu imali određenih imena, nego su označavani rednim brojevima: prvi mesec, drugi mesec itd. U Bibliji, samo četiri meseca imaju posebna imena. Ona su nastala posmatranjem promena u prirodi. Tako se prvi mesec (nisan) naziva „aviv“ (proleće), jer u tom mesecu sazreva prvo klasje ječma; drugi mesec (sivan) naziva se „ziv“ (sjaj), jer u tom mesecu ima mnogo svetlosti; sedmi mesec (tišri) naziva se „etanim“ (divovi), jer u tom mesecu nadolaze vode; osmi mesec (marhševan, docnije samo hešvan) naziva se „bul“ (proizvod), jer u tom mesecu kiše utiču na rast poljoprivrednih proizvoda.

Za vreme vavilonskog ropstva (586-553 p.n.e.), prihvaćena su vavilonska imena meseci: tišri, marhešvan, kislev, tevet, ševat, adar, nisan, ijar, sivan, tamuz, av i elul. Dani u sedmici se takođe nazivaju rednim brojevima: jom rišon (prvi dan) - nedelja, jom šeni (drugi dan) - ponedeljak, jom šliši (treći dan) - utorak, jom revii (četvrti dan) - sreda, jom hamiši (peti dan) - petak, jom švii (sedmi dan), pored svog rednog broja, ima svoje ime Šabat (subota). Docnije je i petak dobio dodatno ime erev Šabat (uoči subote). Molad Pojava mladog meseca, molad, počinje od trenutka kada se Sunce, Mesec i Zemlja nalaze u pravoj liniji. Tada se sa Zemlje ne vidi najmanje šest sati. Pojavom molada određuje se početak novog meseca u jevrejskom kalendaru. Tekufa Tekufa je početak godišnjeg doba u jevrejskom kalendaru. Postoje četiri tekufot:
  1. Tekufa nisan, kada su dan i noć jednaki. To je početak proleća (prolećna ravnodnevnica).
  2. Tekufa tamuz, kada je dan u godini najduži.
  3. Tekufa tišri, kada su dan i noć ponovo jednaki. To je početak jeseni (jesenja ravnodnevnica).
  4. Tekufa tevet, kada je noć u godini najduža. To je početak zime.