U Novom Sadu je obeležena 77. godišnjica Novosadske racije, 23.januara 2019. godine, kao  najtežeg zločina koji taj grad pamti. Pripadnici mađarske fašističke žandarmerije ubili su u tri januarska dana više od 1200 ljudi, uglavnom Jevreja, Srba i Roma, a njihova tela bacili su u zaleđen Dunav. Bio je to vrhunac racije u južnoj Bačkoj koja je započela 4. januara 1942.  Žrtvama u Novom Sadu odata je počast. Pred nekoliko stotina građana i učenika novosadskih škola, predstavnici vlasti i verskih zajednica poslali su poruku da komemoracija nije samo sećanje, već opomena da ljudsko uvek mora da prevlada i da se fašističko zlo ne sme ponoviti. U ime Jevrejske opštine Beograd, na ceremoniji obeležavanja 77. godišnjice Novosadske racije, kod spomenika „Porodica“, na Keju žrtava u Novom Sadu, venac su položile Sofija Francuski Levi i Mila Bižić, čije su majke kao devojčice, preživele Raciju. Svedočenje Alise Francuski rođene Najhauz, preuzeto iz knjige II „Mi smo preživeli“. ..Dogodilo se da sam 1942. godine otišla kod tetke u posetu, u Novi Sad. Školski zimski raspust se produžio jer nije bilo ogreva za grejanje učionica, pa nismo mogli da idemo u školu, a tetka me je pozvala da dođem kod nje. Tamo me je zadesila Racija. Zajedno sa tetkom bila sam među Jevrejima, na obali Dunava. Kažu da je bilo 27 stepeni ispod nule. Stajali smo u redu da nas streljaju, desetoro – dvanaestoro ljudi preostalih na kraju. Jedan novosadski lekar i njegova žena zamolili su nas da ih pustimo napred jer više nisu mogli da stoje. Mislili smo da ćemo svi biti pogubljeni, a neposredno potom stigla je zapovest da se prestane sa streljanjem. Bila sam u šoku i kao da ništa nisam ni videla ni doživela. A sećam se... Ispred nas je išla jedna porodica, Jevreji. Devojčica, od oko osam godina, pitala je oca „Tata, da li boli kad nas streljaju?“. Otac je objašnjavao kćerki da sve traje samo sekundu i „onda više ništa nećemo osećati“. Posle su nas odveli u Sokolski dom i, kasnije, pustili kućama. Drugog dana ujutro došli smo u Suboticu. Za ta dva dana moja majka je posedela...