Povodom obeležavanja Kristalne noći, u galeriji Jevrejske opštine Beograd, prof. Žarko Korać je održao predavanje. On je govorio o začetku antisemitizma, početku strašnog pogroma Jevreja i šta je prethodilo događajima 9. i 10. novembra 1938. godine.

Nakon niza činjenica i manje poznatih pratećih istorijskih događaja, sa kojima nas je upoznao prof. Korać, diskutovalo se o društvenim i istorijskim prilikama koje su prethodile Holokaustu ali isto tako postavljena su i brojna pitanja na koji način se boriti protiv antisemitizma, pogotovu danas, kada je kao posledica rata u Izraelu, zabeležen značajan porast antisemitizma u svetu, a takođe u Srbiji i regionu.

Veliki pogrom jevrejskih građana, Kristalna noć, organizovan je od strane nemačke vlade a planiran da izgleda kao spontan čin.

Vlada Trećeg Rajha je 28. oktobra 1938. počela deportaciju 18.000 Jevreja sa poljskim državljanstvom. Poljska je u procesu deportacije zatvorila granice, tako da se oko 8.000 ljudi našlo na ničijoj zemlji, na kiši i hladnoći. Heršel Grinšpan, sedamnaestogodišnji Jevrejin koji je živeo u Parizu i čiji su se roditelji nalazili među ovih 8.000, u aktu očaja izvršio je atentat na sekretara nemačke ambasade u Parizu Ernsta fon Rata. Ubistvo Ernsta fon Rata iskoristio je ministar za propagandu Gebels da pozove na osvetničke pogrome 9. novembra 1938. Te noći je spaljeno 1.400 sinagoga, 400 Jevreja je ubijeno, a 30.000 je odvedeno u koncentracione logore Dahau, Zaksenhauzen i Buhenvald.

Nacistička vlast je Jevrejima, kao kaznu za atentat, odredila da plate milijardu maraka, a izdata je i naredba da se sve jevrejske prodavnice i firme, koje su još uvek postojale, predaju u ruke "arijevaca". Na taj način su preostali Jevreji ostali bez većine svog kapitala i isključeni su iz javnog života Nemačke.

Sa novembarskim pogromima 1938. započela je nova faza nacionalsocijalističke politike prema Jevrejima koja je forsirala pre svega oduzimanje jevrejske imovine, iseljavanje Jevreja (10.000 jevrejske dece primila je Velika Britanija posle Kristalne noći), kao i “koncentraciju” onih koji su ostali u tzv. “geto bez zidova”

Prema podacima popisa iz 1933. godine, koji su veoma bitni zbog utvrđivanja tačnog broja žrtava Holokausta, u Nemačkom (drugom) carstvu živelo je 502.799 Jevreja, od toga 144.000 u Berlinu (3,8 odsto ondašnjeg stanovništva Berlina). Najveći broj nemačkih Jevreja živeo je u velikim gradovima, a samo 15 odsto u manjim gradovima i na selu.

Austrijska "Kristalna noć"Događaji u anektiranoj Austriji bili su takođe surovi. Od svih pogroma provedenih tokom "Kristalne noći", jedino je pogrom u Beču predstavljao potpuni uspeh. Najveći broj od 94 bečkih sinagoga i bogomolja je bio teško oštećen ili potpuno uništen. Jevreji su bili izloženi ponižavanju na sve moguće načine, uključujući i besmisleno ribanje trotoara, uz podsmevanje sugrađana Austrijanaca, ponekad čak i prijatelja i komšija. U zvaničnom izveštaju o događaju u Austriji navodi se da da je 191 sinagoga bila oštećena, od čega je 76 kompletno uništeno, 100.000 Jevreja je bilo uhapšeno a 815 jevrejskih radnji i firmi je uništeno.